Božićno putovanje u nepoznato može početi. Zašto u "nepoznato", a naslov je Malta 2018, pročitajte ovdje.

Malta, tužna zemlja veselih ljudi 

13

Nakon tri dana putovanja, dvije plovidbe brodom, straha od vulkana na Siciliji koji je eruptirao baš u vrijeme našeg prolaska pored njega, stigli smo na cilj - na Maltu.

Badnje veče, ulice pune ljudi... kič i razuzdane zabave... muzike svih vrsta trešte iz svakog lokala u svim ulicama kojima prolazimo.

Dva iznenađenja su u pitanju... prvo je bilo to što se na Malti vozi lijevom stranom. Taj podatak nam je promakao ispod radara zbog činjenice da se za rutu uopće nismo pripremali. Došla je iznenada, a vozi se iz dva razloga. Prvi je da se Antun i ja malo uigramo za putovanje koje slijedi, a to je Vladivostok u svibnju 2019. Drugi razlog je natjecanje u Touring kupu. Ova sezona završena je osvajanjem drugog mjesta i time nisam zadovoljan. Nekoliko tisuća kilometara će svakako povećati šanse za osvajanjem zlata u slijedećoj moto sezoni koja u tom natjecanju traje od studenog mjeseca tekuće pa do studenog mjeseca slijedeće godine. 

Drugo iznenađenje je to što smo znali da putujemo u izrazito katoličku zemlju pa smo očekivali više blagdanskog duha i ozračja. Noćni barovi, oskudno odjevene ljepotice i hrpa ponude koja ne priliči Božiću...

Vožnja Maltom ne potiče me da se zaustavim i izvadim fotoaparat. Loše prometnice te male otočne države tjeraju me nazad u hotel. 

Tužna zemlja veselih ljudi. Tako sam ja doživio Maltu.

U svakom slučaju, još jedna naljepnica na viziru mog motora zasluženo će se tamo koćoperiti. 

Tko voli nek izvoli... mene Malta nije ponukala da dođem ponovo... bar ne u skoroj budućnosti... ali to sam samo ja. Svako ima pravo na svoje mišljenje, zar ne?

Pogledajte fotke i komentare u galeriji slika Malta 2018.

TO BE CONTINUED


25.12.2018.

Ta mala plava točkica u Sredozemnom moru... 

Pogled na kartu i svemogući google pokazuje koliko je svijet ustvari malen. Svega nekoliko "zaveslaja" prema jugu i eto nas u Libiji, a zaplivamo li prema zapadu u Tunisu smo u tren oka. Mogli bi na sve strane svijeta kao nekoć ali ludih glava se nakotilo pa brane. Svaka slijedeća riječ bila bi politička, a ja politiku ne želim u svoju butigu. 

Nema nam druge nego zaveslati prema sjeveru. No... tamo se pak Etna probudila iz sna i prijeti svom svojom silom. Kud god okreneš neko ili nešto ti brani putovati koliko bi želio. 

Ipak... uz jaku volju i ljubav prema putovanjima, upoznavanju novih ljudi i običaja te želje da vam svima prenesem to što doživim u "bijelom svijetu" i nemoguće postaje moguće... 

Jer putovati se mora

maltamapa


26.12.2018.

Na lokaciji Autogrill San Giorgio, Italija, Sicilija

TO BE CONTINUED


26.12.2018. - ETNA

Dan kada je priroda pokazala zube!!!

Tek kada se priroda poigra sa nama ljudima, tek tada vidimo koliko smo ustvari maleni i jadni. Borimo se jedni protiv drugih, borimo se sami protiv sebe... ratujemo i svađamo se... mislimo da smo velike face ako imamo topove velikog kalibra...

... a onda iz zemlje zagrmi!!! Zatrese se kilometrima daleko... ljudi biježe glavom bez obzira... i mi, slučajni prolaznici bježimo zajedno sa njima. Vrtimo se u krug... policija, vatrogasci, hitna pomoć... 

Gdje su vam sada ti veliki topovi i te velike pušketine? Nestalo hrabrosti? Manji ste od makovog zrna kada se majka priroda poigra sa vama... 

Priznajem da niti moj motor više ne izgleda tako veliko kada Richteri zaigraju... kada vulkanski pepeo zatvori promet i kada lava teče okolnim brdima. 

Još prije tri dana dimilo se iz Etne. Nije bilo tako strašno. Tek oko 130 potresa je zabilježeno na dan kada smo putovali prema Malti. 

Danas, na povratku, stvari su puno ozbiljnije. Pratim vijesti i za očekivati je bilo da će se dimiti ali nisam se nadao da će se Etna baš toliko naljutiti. Sakupilo se više od 5 Richterovaca i zaigralo svoju igru. Nije mi se svidjela!

Dobro smo prošli... stradale su prometnice, kuće, automobili... 

Par fotografija, koje smo u sveopćem metežu uspjeli snimiti, niti približno ne pokazuju patnju ljudi koji u Cataniji ostaju. 

Mi smo otišli svojim putem...

TO BE CONTINUED


27.12.2018. 

Dan kada su nam se ukazali pingvini 

Šesti dan putovanja... 512 kilometara vožnje po zubatom talijanskom suncu. Forsiramo prema sjeveru i kako se dan bliži kraju, a sunce se počinje skrivati iza planina koje nas okružuju, na cesti sve češće vidimo pingvine!!! 

... ili nam se to možda priviđa?! 

Takvi smo mi ljudi. Navikli na komoditet... Danas nam je vruće, sutra nam smeta kiša... ne valja nam smještaj, hrana nije slana... hihihihi... pa što smo mogli očekivati u vrijeme Božića? Normalno da je hladno. Još smo dobro prošli... Legenda kaže da je u ovo vrijeme znalo biti i snijega. Znam da zvuči nevjerojatno ali tako stari mudraci govore. 

Bilo kako bilo, vozimo i lagano napredujemo. Zadovoljni onim što smo vidjeli i doživjeli usput. Sretni jer smo neozlijeđeni prošli katastrofu na Siciliji.

Još dva dana i kod kuće smo... a tamo nas čeka ekipa sa punim kotlom čobanca.

Zanimljivost cijelog ovog putovanja je to što smo u svakom hotelu ili privatnom smještaju, u kojemu smo odsjeli, bili jedini gosti. Tako je i danas... Čini se da turizam u vrijeme Božića baš ne cvate. A kako i bi? Ponude događanja u južnom dijelu Italije jednostavno nema. Bar se nama tako čini... 

Svega nekoliko usputnih fotografija. Teško je smrznutim rukama fotkati. Velika je to žrtva kada Celzijusovci štrajkaju. 

m2712 01

TO BE CONTINUED


28.12.2018.

Što južnije to tužnije, a što sjevernije to hladnije 

Gazimo prema sjeveru Italije i sve smo veseliji... veća razina veselja sa sobom nosi i sve veću hladnoću. 

Ne žalim se na tu vremensku nepogodu... pa prosinac je zar ne?! Jedino na što imam prigovor je sklizava cesta, a i to je, budimo realni, najmanje što možemo očekivati u ovo doba godine. Magla i hladnoća od asfalta naprave savršenu podlogu na kojoj bi se mogla održati i "Zlatna pirueta".

Antun, moj suputnik, ima većih briga od mene. Pogrešan odabir opreme uzima svoj danak na ovako zahtjevnim putovanjima. Rukavice i čizme koje koristi ne podnose ovako ekstremne uvjete. Dugotrajna vožnja po hladnoći zahtjeva i malo kvalitetniji odabir opreme i čini mi se da će Šepić Commerce imati zadnju riječ što se toga tiče. Često se zaustavljamo, a Antun svaku pauzu koristi kako bi se zagrijao ispušnim plinovima iz auspuha njegovog Suzukija 

Nakon oko 480 kilometara, u rano poslijepodne, smještamo se u hotel nadomak Venecije. Svaki slijedeći kilometar, na temperaturi ispod ništice, za obojcu bi bio sve samo ne gušt.

Rezime današnjeg dana je slijedeći... ne mogu ne spomenuti hotel u kojemu smo jučer prenoćili. Smještaj nije za pohvaliti jer se radi o sobama starim više desetljeća. Zaista ništa reprezentativno i preporuke vrijedno... ali domaćin... e to je druga priča! Vlasnik hotela nas je uslužio sa toliko pažnje da su svi eventualni prigovori potisnuti u drugi plan. Ponekad je sam pristup gostima važniji od eventualnog luksuza koji se nudi. Bravo za vlasnika!!!

Danas, predzadnjeg dana putovanja, počastili smo se nešto luksuznijim smještajem i to je to...

Sa nekoliko fotografija pokušavam vam dočarati kako nam je protekla ova ledena vožnja. Sutra meteorolozi najavljuju još pokoji stupanj više... prema minusu 

Uživajte u toplini svog doma u onome što vam donosimo sa hladnog putovanja na toplu i tužnu Maltu, zemlju veselih ljudi. 

m 28 12 01


29.12.2018. Lesi se vratio

THE END

Šepić Commerce

Šepić Commerce

IXS, Sidi, MotorCoat LS27

Vulkanizerstvo Furlan

Vulkanizerstvo Furlan

Moto gume

MOTO TOUR CROATIA

MOTO TOUR CROATIA

More than a biker site

Petar Pan

Petar Pan

Autopraonica i vulkanizer

Autopraonica i vulkanizer

MOTUL

MOTUL

Motul motorna ulja